LAICHARKE

Isti slučaj kao u prethodnom postu…

Najnovije istraživanje o navikama pijenja alkohola pokazalo je kako su žene iz Velike Britanije i Irske uvjerljivo najveće “pijandure” na svijetu.
Istraživanje prenosi britanski list “Independent” pokazuje da je svaka treća žena, stara između 17 i 30 godina, u stanju popiti najmanje četiri pića uzastopce i to barem jednom u dva tjedna.
Trend povećanja ovisnosti o alkoholu kod žena sve više brine stručnjake, a najviše dolazi od izražaja upravo u Britaniji gdje žene popiju 11 puta više alkohola od onih u Njemačkoj, Italiji, Grčkoj i Rumunjskoj.
Kod muškaraca je situacija nešto drugačija jer iako čak 26 posto muškog stanovništva u Britaniji spada u kategoriju pijanica, prvo mjesto na listi drže Belgijanci, a slijede ih Kolumbijci, Irci i Poljaci.

……….

Nesretni  Hull, grad veličine Splita, ponio je nezahvalnu titulu, nakon što je prije tri godine proglašen ‘najusranijim britanskim gradom’. U Hullu nije špica, ali je bar jeftino.

Sjevernoengleski grad Hull proglašen je “najglupljim gradom u Britaniji”. Osim toga, to je i najsiromašniji i najjeftiniji grad za život u toj zemlji, pokazalo je istraživanje koje je proveo časopis Men’s Health. Industrijski grad u Yorkshireu, koji se zove Kingston upon Hull, ali ga uglavnom svi skraćeno nazivaju samo Hull, ima oko 250 tisuća stanovnika.

Drugi i treći najgluplji gradovi su Stoke (na zapadu središnje Engleske) i Liverpool, dok je Manchester proglašen “najprostijim”, ali s “najbolje odjevenim” stanovnicima. “Najgore odjeveni” su stanovnici Stokea, a “najpijaniji” i “najopasniji” grad je Glasgow.
Stanovnici Liverpoola imaju i “najbolji smisao za humor”, a oni

 u Cardiffu su “najpristojniji”.

………
Minja Miletić svoju prvu vijest u informativnoj emisiji Dan, koja se emitira na srpskoj televiziji Politika, nije uspjela pročitati jer ju je u tome omeo nekontrolirani smijeh koji nije mogla zaustaviti.
Mnogi su tada pomislili da je voditeljica napušena, a režija je tada, misleći da će se voditeljica smiriti, ponovno pustila uvodnu špicu. Međutim, ni tada nije uspjela sročiti rečenicu i ponovno je prasnula u smijeh.
“Užasno mi je neugodno jer sam profesionalka u svom poslu. Taj dan temperatura je bila oko 40 stupnjeva, a u studiju je bilo još gore jer nemamo klimu. I kamerman je bio izvan sebe, pa me nije obavijestio da sam u eteru, a u tom trenutku nisam imala kontakt s režijom”, pravdala se Minja.
Snimka se ubrzo pojavila na netu, a sama voditeljica je priznala da je djelovala napušeno, iako nije bila, prenosi Press.

………

Ako je dijeljenje posjetnica potencijalnim poslovnim partnerima uobičajena praksa, ukoliko se bavite prodajom narkotika, to možda i nije najpametnija ideja. No, to nije spriječilo Sylvestera Williamsa da svoje usluge oglašava putem posjetnica koje je dijelio po ulicama grada Leavenwortha u saveznoj državi Kanzas.
Činjenica da je diler crackom javno oglašavao svoje usluge učinila je posao lokalnoj policiji prilično jednostavnim. Williams je dijelio posjetnice s tekstom “Ako trebaš šut na brzinu, nazovi šefa”, uz koji je stajao i njegov broj telefona.
Policajci su nazvali Williamsov broj, dogovorili kupoprodaju cracka, našli se s naivnim dilerom i uhitili ga na licu mjesta. Williams je, naravno, crack nosio sa sobom.
“Naš posao bio bi puno lakši kad bi se svi dileri javno oglašavali.” - kratko je prokomentirao Patrick Kitchens, šef policije Leavenwortha.

 IVONA

Ovo sam našla negdje na netu pa je kopi pest al je presmješno pa…

Tradicija prvotravanjskih šala u američkim medijima ima dugu i lijepu povijest. Objavljeno je 10 najboljih prvotravanjskih šala koje su ikada izvedene, a ocijenio ih je ‘Muzej prijevara’ u San Diegu.

1. Godine 1957. televizija BBC, objavila je informaciju da su Švicarci, zahvaljujući blagoj zimi, uspjeli uzgojiti stabla špageta. Rečeno je da su švicarski farmeri brali svoje špagete, što je ubrzo prouzrokovalo lavinu telefonskih poziva gledatelja, koji su željeli saznati kako da i sami uzgajaju špagete.

2. Godine 1985., časopis ‘Sports Illustrated’ objavio je priču da će baseball igrač, Finch koji je bacao loptu brzinom od 270 km/h, prijeći u ekipu ‘New York Mets’. Također je rečeno da je svoje vještine bacanja usavršio u jednom tibetskom samostanu. Radost Metsovih fanova nije dugo potrajala.

3. Švedska je 1962. godine imala samo jedan državni kanal a emitirao se u crno-bijeloj varijanti. Jedan tehnički stručnjak pojavio se na televiziji i kazao da, zahvaljujući novom tehnološkom razvoju, gledatelji mogu primati signal u boji ako televizor prekriju najlonom.

4. Godine 1996., američki lanac brze hrane ‘Taco Bell’ izjavio je da je donio ‘Liberty Bell’ iz Philladelphije, povijesni simbol američke nezavisnosti i da će mu dati ime ‘Taco Liberty Bell’.

5. Britanski ‘The Guardian’ objavio je priču na sedam strana o desetoj godišnjici San Serriffe, maloj republici u Indijskom oceanu koju do tada rijetko tko i da je poznavao.

6. Američki radio je 1992. objavio da se Richard Nixon ponovo kandidira za predsjednika. Rekli su da je slogan njegove kampanje ‘Nisam učinio ništa loše i neću to ponoviti’. Čak su imali i Nixonove izjave kako najavljuje svoju ponovnu kandidaturu ali to je bilo djelo imitatora Richija Littlea.

7. Godine 1998., objavljeno je pismo u kojemu je rečeno da je država Alabama izglasala izmjenu matematičke vrijednosti Pi koja iznosi 3,14159… u ‘biblijsku vrijednost’ koja je 3,0.

8. ‘Burger King’ je u novinama ‘Today’ objavio da je dizajnirao hamburger za ljevake. Novi burger sadržavao je iste sastojke kao i original samo su začini zarotirani za 180 stupnjeva. Iz ‘Burger Kinga’ su rekli da su dobili bezbroj narudžbi za novi proizvod.

9. ‘Discover Magazine’, 1995. godine je objavio da je uvažena biologistkinja, April Pazzo (što na talijanskom znači travanjska šala), otkrila novu vrstu na Antarktiku: brzopletu snježnu bušilicu. 

Najluđa upozorenja 

Nagradu za “najluđe upozorenje” na nekom proizvodu ove je godine u SAD-u odnio natpis na perilici za rublje gdje stoji “Ne stavljajte ljude u ovu perilicu”.
Tvrtka iz Michingana bavi se besmislenim tužbama protiv američkih tvrtki, a kako je u Americi trend podizanja ovakvih tužbi sve češći, pa to prisiljava tvrtke da na svoje proizvode stavljaju sve čudnija i besmislenija upozorenja.

Drugu nagradu osvojio je proizvođač motora koji je među upozorenja uvrstio i ovo: “Nikad ne koristiti šibicu ili otvoreni plamen kako biste provjerili razinu goriva.”

Treće mjesto dijele upozorenja da se “ne smije sušiti mobitel u mikrovalnoj pećnici”, te da se “ne smije glačati listić lutrije”.

Posebna nagrada otišla je izdavaču telefonskog imenika koji je na svoj proizvod stavio upozorenje: “Molimo vas da ne koristite ovaj imenik dok upravljate motornim vozilom”.

Tvrtka M-law započela je s dodjelom ovih nagrada prije 10 godina u sklopu svoje kampanje koja je poticala “suvisla upozorenja na proizvodima”. Glasnogovornica tvrtke koja proizvodi perilice za rublje i koja je odnijela prvu nagradu kaže, pak, kako je njihovo upozorenje sasvim “na mjestu”, te kako su neke tvrtke već morale na sud nakon što su tužene nakon što se nekoliko djece uistinu popelo u perilicu koja se zatim uključila.  

IVONA :)    

Većina srednjoškolaca, pogotovo oni iz manjih gradova, jedva čekaju da odu na faks, presele se u veći grad i započnu svoj potpuno novi, zabavan i uzbudljiv studentski život. Takva sam bila i ja! Naime, jedva sam čekala otići iz našeg grada, otići na faks, upoznati nove ljude, zabavljati se, biti samostalna… Još malo pa završavamo prvu godinu, netko uspješno a netko malo manje i vrijeme je da se upitamo koliko smo iskoristili tu godinu koja je stvarno brzo proletila. Više nećemo biti brucoši već „iskusni“ studenti.

 Moje je iskustvo potpuno pozitivno. Upisala sam faks koji sam htjela, preselila se u Zagreb i upoznala puno ljudi. To nije baš toliko uzbudljivo, no imala sam sreće pa sam se preselila odmah preko puta studentskog doma Stjepan Radić iliti save (slobodno navratite na kavu) i vidjela sam kakav je život na tako popularnoj i raskalašenoj savi. Puno mladih i perspektivnih intelektualaca prođe onuda svaki dan. Ipak nemam takvo iskustvo da živim u tom domu no mogu reći da stalno visim tamo tako da znam sve što se događa ili ne događa. Sada kada dolaze sve topliji i topliji dani prava je uživancija biti tamo. Ekipa sjedi po klupicama, pije, igra nogomet, baca frizbi di treba i ne treba i tako sve do kasnih noćnih sati. Vikendima i srijedom, a ponekad i četvrtkom je sasvim druga priča. Studenti tada redovito izlaze i okuplaju se vani na klupicama budno pazeći hoće li nadobudni zaštitar doći i reći im da ne mogu piti u naselju. Ekipi ništa ne preostaje nego se preseliti u sobe. Moraju biti tihi no naravno ništa od toga, pa im opet dolaze zaštitari u goste. Nakon lutanja po paviljonima slijedeća destinacija je caffe bar Roko i Akademija, Petica, Inbar ili neko drugo bliže odredište. Naravno, tamo jedva ulazite no ništa vas ne sprječava da se progurate i uživate u glazbi, plesu s ostalim studentima, nazdravljanju, upoznavanju stalno novih ljudi… Ne ide se doma do ranojutarnjih sati a drugi dan vam je žao što se toliko dugo bili vani pa sad ne možete na nogama stajati no to vas ne spječava da i taj dan opet odete van. Osim toga, slijedeći dan se osjećate koda vas je netko bacio s Marsa, ako uopće navratite na faks, spavate na predavanjima, ne pratite i jedva čekate sjesti u neku birtiju, popiti kafu i napokon doći sebi.

Potpuno smo se navikli na gužve, tramvaje, babe koje bi vas ubile da dođu do slobodnog mjesta, na gužve u menzama, slastičarni… Postalo nam je normalno neplanirano izaći u 12 sati i naravno, dobro se provesti. Problem je samo kada imate za učiti pa imate grižnju savjesti što se izašli van pa kad vidite nekog kolegu odmah vam je lakše jer očito ne zabušavate samo vi.

Mislim da bi svatko trebao malo izaći bez brige i pameti, da zaboravi sve probleme oko faksa i slično. Bit studentskog života je da se uz učenje i uspješno polaganje ispita nađe vremena za uživanciju i tulume jer će sve prebrzo završiti  i onda će vam biti žao što se niste bolje proveli. Svaki slobodan trenutak treba provesti sa starim i novim prijateljima u dobrom raspoloženju. Nije sve u knjigama i faksu, bez malo opuštenosti svaka normalna osoba će puknuti. Naravno, nekada treba stati na loptu i stati s tulumarenjem jer situacija postaje ozbiljnija. Kad dolaze ispiti pametnije je barem malo zagrijati stolicu i odgoditi feštu za slijedeći put. Sve u svemu, treba se znati granice, u učenju ali i u feštanju no najbolje je kombinirati i jedno i drugo samo u razumnim količinama.

To je samo općeniti opis života jednog studenta. Svatko ima svoje scene, doživljaje i iskustva i o tome bi se dalo pisati. No mogu reći da sam iskoristila ovu godinu. Bila sam vani dane i noći, od save pa na dalje, provela nezaboravne dane i prešla sve i svašta. Uglavom sam zadovoljna i jedva čekam da prođu nadolazeći rokovi, nadam se uspješno, da počne ljeto i još veća tulumarenja a onda opet sve ispočetka, navratiti u  Lepušićevu 6 a onda slijedi repriza svega gore navedenog.

IVONA

Jučer me profesor izbacio s ispita…kao prepisivale smo ja i kolegica. Unatoč tome što mu je  ispit sprdačina i prepisivačina ipak je na nekome očito odlučio kako bi se to u slengu reklo odglumiti facu.

Nije da me to toliko smeta, ok izbacio me izbacio što sada ali što mi se zgadilo da se dvaput na mene izderao van!!! I to sa manijakalnim pogledom u očima… pošto nisam agresivna osoba i ne volim se derati na ljude a da ne kažem da se na mene tako netko već dugo nije izderao došlo mi je da mu kažem…baš si fin… ali poučena nekim bivšim iskustvima rekla sam si Ana prešuti i izađi. To sam i učinila. Iako su mi u glavi prošle misli tipa kaj ti žena nije dala i one malo prostije ja sam se skulirala jer mi je kolegica s pravom poludila pa me bilo strah da mu ne skoči na glavu i ne iskopa oči.

Možda ću ja sad zvučati prepotentno ali što si ti profesori umišljaju. Ja nikada ne poštujem osobu zato što ima titulu ili zato što je starija od mene, već jednostavno gledam kakav je tko pa tako ne mogu da shvatim zašto bi netko imao pravo izderati se na mene ako mi nije mater ni ćaća.

 A što mi se najviše gadi…kad mi netko kaže ah bio mu je loš trenutak ili bilo je vruće (da a ja imam u dupetu klimu)…ma vraga zašto ja nikad ne smijem imati loš trenutak i priuštiti si da svoje frustracije iskalim na nekomu…možda zato što imam zeru kulture da znam da se to ne radi.  Isto tako je jedan drugi profesor došao pred dva dana na predavanje i kaže on stavio sam sunčane naočale jer vas ne želim gledat…i kaj da mu čovjek kaže. Najradije haaaalo nismo mi djeca da se tako s nama priča. Možda jesmo učenici ili studenti ali smo poprilično odrasli ljudi, a vama vaša profesorska titula ne daje legitimitet da tako pričate da ne kažem da je usto i poprilično nelegalno.

Mnogima od njih dovoljno bi bilo postaviti malu kameru u učionicu da lete s posla i to što kažem nije nimalo preuveličano…a zašto to učenici ne rade…pa vjerojatno zato što su veći ljudi od njih.

Liječiti svoje obiteljske seksualne zdravstvene osobne i psihičke probleme na studentima koje ionako da prostite iljadu drugih stvari jebe nije nimalo trendi ni cool.

Jedini problem svega je što studenti i učenici ovakve probleme mogu prepričavati jedino na ovakvim mjestima pošto se najveći klanovi i mafija ne nalaze na Siciliji već na vrhovima naših fakulteta i škola zbog čega mi svi trčimo po protestima koji podsjećaju na onu izreku j… lud zbunjenog. Baš kad sam sve ovo popljuvala sam se sjetila da će mi ovaj post profesor čitati no imam muda baš me briga kad je bal nek je pod maskama.

Kao što sam prije rekla živcira me ljudska glupost pa sam zato uvijek imala problema svađajući se sa svojim bivšim drogiranim profesorima i tako dalje i tako dalje jer mi je teško prešutiti ali nekad treba ostati i dama i pustiti drugu stranu da do kraja pokaže onu svoju životinjsku stranu. No  dobro takvi ljudi brzo se zaborave, pamte se oni dobri…uzasno draga teta Goga Vilović, cool profesor koji bi ovo trebao citati (he is one of us), neponovljivi i najkorisniji Dario Čakar…ovi drugi baš i nisu imali šarma…to je uglavnom to kaj da još kažem…ma nemam kaj laku noć!

$ ANA $

U romaticnim komedijama nema seksa do prave ljubavi

U losem hororu te ubiju za vrijeme seksa

U srednjovjekovnim dramama svi se seksaju

U hrvatskim ratom obojenim filmovima tanka je granica između pornografije i drame

Uredne plavuse su djevice

Glavne junakinje su pretezno djevice osim ako je rijec o pornicu

Sa seksom pricas sa roditeljima (wtf) i kažeš im kada to ideš prvi puta napraviti a oni sa trijema sa suzama u ocima masu maramicom govoreci nase je dijete odraslo

Seks na krajnje neugodnim mjestima je apsolutno savrsen

Nikome nije tijesno na zadnjem sjedalu

Svi su ameri gimnastičari

Svi uvijek u ladici imaju kondom (opet wtf)

Ženske su u svakoj prilici spremne i friško depilirane

Nije problem raditi to u uredu jer nikada nitko ne uleti

Dok to rade na haubi rucna je uvijek dignuta

Streberica postane seks heroina nakon što joj decko skine naočale i konjski rep i onda joj naprave makeover i ona siđe niz stepenice on slini..i mala je spremna za upotrebu

Pijani momci na tulumima nemaju problema sa potencijom

U romanticnim filmovima to rade polako i romanticno

U akcijskim brže i akcijsko

U trileru sa svojom rodbinom

U porniću i sa životinjama

U srpskoj produkciji ne znam niti opisati

U allo allo i baba i deda od skoro 100 godina

Dok je  francuski film  jedna seksualna priča za sebe.

  $ ANA $

Približava nam se prvenstvo, a tako i nogometna euforija koja je uostalom kod nas stalno prisutna. Mnogobrojne reklame, članci, naslovnice, pjesme, promocije, spotovi, itd, itd….ama baš svi podržavaju našu ekipu! Svi se okupljaju na raznoraznim mjestima, idu na prvenstva… No ne mogu da se ne zapitam zašto toliko forsiramo sa nogometom i sa svime što je s njim povezano. Po mom mišljenju, nismo nešto posebno uspješni no to očito nikome nije važno jer se sveopća euforija samo povećava. Ok, postigli smo velik uspjeh 1998. i to je to. No naravno da to nismo zaboravili i na početku svakog prvenstva očekujemo reprizu no slijedi golemo razočarenje i euforija naglo splasne. Prije su svi bili uz nogometaše, trenere i izbornika no nakon neuspjeha samo ih blatimo, želimo ostavke i slično. I tako stalno u krug. Dosadno!
I zašto smo mi nogometna nacija? Zbog jednog uspijeha? Zašto nismo skijaška ili vaterpolska ili pak rukometna nacija? Na tim područjima imamo daleko veće uspijehe no mi forsiramo na nečemu što uopće nije vrijedno naše pažnje.I svi smo nogometni stručnjaci! To je najžešće! Okupe se svi u birtijama, na tgovima i u domovima i navijaju, psuju, nabrajaju i tvrde da bi i oni napravili neki bolji potez od j….. nogometašića. Da ne bi bilo nesporazuma, podržavam sport i navijanje koje ide uz njega. Daleko od toga, no jednostavno je glupo da nastane ovakva euforija a prvenstvo još nije ni počelo a prva utakmica nije još ni blizu. Odmah prvu utakmicu svi gledaju, a u nekom drugom sportu ne znamo ni da su naši predstavnici došli do finala. I naravno, onda ne gledamo čoporativno utakmice i natjecanja nego samo saznamo rezultat. Kužiš, ipak to nije nogomet, to nije toliko vrijedno i popularno. A kad izgubimo utakmicu….e tek tada slijede nabrajanja i pametovanja, onda izmislimo neko riješenje kako bi prošli dalje, no taj plan padne i vodu i vraćamo se kući plačući. I više nema ni e od euforije. A kad pobjeđujemo super, sve pet. Dobro, to se i podrazumijeva. No sjetimo se kakav smo doček priredili prije 10 godina kada su se naše zvijezde vraćele u Hrvatsku. Koda dolazi ne znam ni ja tko. Sve je odgođeno, promjenjeno, izmjenjeno, škole ne rade i svi prilagođavaju radno vrijeme da bi vidjeli naše nogometaše. A kada dolazi netko tko nije nogometaš, na „dočeku“ su tri novinara i roditelji. Ok, imali smo ipak mi dočeka i za rukometaše, Janicu, itd…no priznajmo da nisu bili kao onaj 1998.
I što na kraju reći? Ništa drugo nego sretno nogometašima i neka barem naprave nešto da imamo razloga raditi scene i atmosferu jer do sad baš i nismo imali!

IVONA

Prijateljstvo i ljubav su riječi koje svakodnevno čujemo i koristimo a potpuno su apstraktne i znamo li uopće što zapravo znače? Tko ti je prijatelj? Svi pričamo kako imamo milijun prijatelja no jesu li nam oni stvarno to? S njima izlaziš, ideš na kave, na faksu si ili na poslu s njima i to je to. Mislim da to nije prijatelj, nego samo poznanik. S njim provodiš vrijeme no ne treba značiti da ti je prijatelj. Po mom mišljenju, prijatelji su osobe koje imaju neki zajednički pogled na svijet, društvo i život, ali isto tako poštuju različitosti onog drugog. Njemu bi mogao reći ama baš sve bez ikakovog srama, neugodnosti i prikrivanja istine jer bi te on, kao pravi prijatelj, trebao potpuno shvatiti i biti uz tebe usprkos svemu. To je ono najvažnije. Usprkos svemu, dogodi li ti se nešto dobro, on se treba veseliti s tobom, a u slučaju suprotnog, treba te tješiti i podržati. To je po meni derfinicija prijatelja. I sad se zapitajte koliko imate takvih osoba. Dobro, možeš se s nekim sprdati i izlaziti no ništa više. On ti je samo društvo i ništa više. Smatram da nije samo ljubav ta koja uključuje emocije. Trebaju biti prisutne i u prijateljstvu jer ti ta druga osoba nešto znači. Najbolje prijatelje imaš u djetinjstvu. Tada si bez brige i pameti no što si odrasliji odnosi počinju biti kompliciraniji i raskidi sve češći. Mislim da prijatelja ne trebaš poznavati cijeli život odnosno od malih nogu. Moožeš sa 60 godina naći osobu koja ti paše i s kojom želiš dijeliti dobro i loše.
Danas se puno priča o žensko-muškim prijteljstvima. Ja mislim da je to moguće. Zašto bi osoba koju sam već oposala trebala biti istog spola kao i ti. Glupost. Vjerojatno takva prijateljstva imaju malo više problema nego neka „normalna“ no mislim da bi se to moglo bez problema riješiti. I smatram da ne možeš imati više od jednog, evenualno dva prijatelja. Ne znam zašto no mislim da ne možeš imati cijelu ekipu ljudi koji će te podržavati usprkos svemu jer je u današnjem svijetu sve više i više bezobraznih, podmuklih i ljubomornih ljudi s kojima se ne može baš uspostaviti kavalitetan odnos.
Danas je moguće upoznati prijatelje i preko interneta. Ja sam na primjer, upoznala dosta ljudi preko interneta no s njima sam uspostavila odnos kada smo se upoznali u stvarnom svijetu, a ne preko neta jer smatram da je to definitivno nemoguće. Net je dobar za početak nečega no to nešto se mora razviti izvan globalne mreže.
O ovoj temi bi se dalo pisati i pisati no ostavljam to vama i vašim komantarma…

IVONA

Istina je - sve je više luđaka oko nas. Onih rođenih takvih, onih sa raznim traumama i onih jednostavno zločestih. Moje je pitanje uostalom vrlo jednostavno…kako se zaštititi? Naravno istina je i da svakom treba drugačija zaštita, neki su snažniji, neki nešto manje a u zasebnu kategoriju spadaju žene na koje i mislim kada pišem o ovome.

Možda će ovo zvučati već tisuću puta prežvakano, no mene je na ovo potaklo vlastito nasreću ne traumatično iskustvo. Mrzim sve one ružne scene silovanja iz filmova… uvijek ih gledam uz neke povike… ajde lupi ga, ugrizi ga, i slicno, no kada sam pogledala onaj kontroverzni film sa Monicom Belluci ostala sam zgrozena. Naravno opet sam si pomislila pa nije ona tako malena, mozda ga je mogla znate ono famozno… nogom u jaja ili neku alternativu. Uvijek sam vjerovala da bih ja bar nesto napravila u slicnoj situaciji… naravno glupo jer da je to moguce brojke silovanja bile bi znatno manje.

Ipak nevjerni Toma odlucio je probati. Pricala sam svom decku kako je film grozan, kako mi je bilo mucno od tih scena i tako…pitam ja njega sto ti mislis bil se ja mogla obraniti da me prosjecan muskarac napadne, a on ce ko iz topa nema sanse. Naravno digla sam nos ko nikada dotad…za koga ti mene smatras za neku tamo kukavicu ovo ono…  sad cu ja tebi pokazati. Kazem ja njemu ajd napadni me…on mi se smije. Naravno da me to jos vise razljutilo reko ajde kukavico sta se curice bojis, necu te jako istuc obecajem itd itd…uglavnom ja mogu biti jako uporna i dosadna i da skratim pricu on uzme moju jednu ruku za zglob u istu ruku stavi i moju drugu ruku i kaze ajde izvuci se…cupala sam se cak sam probala i grist  nije islo onda sam pocela ga udarat nogama uzasno sam se uzivila da se oslobodim, no cim se naslonio na mene nikakve sanse ja vise nisam imala. Ostala sam sokirana. Doslo mi je i da placem jer uzasno mrzim gubiti a i percepcija mene snazne poput mog idola Rockija pala je u vodu do samog dna.

Ne znam hoce li vama ova prica zvucati vjerovatno ili ne… nije ni bitno. Moj je savjet probajte sto sam ja ucinila barem da otprilike znate kakve su vam sanse ako se ikada nađete u slicnoj situaciji. Ja sam zakljucila da bih vjerovatno pokusala verbalnim putem tipa tata mi radi u kgb-u a mama ima crni pojas.

Salu na stranu ovo o cemu pisem nije uopce smijesno. Iako se zene popularno znaju nazivati slabiji spol jeli to uistinu istina. Izgleda da ipak jest. Naravno nije to nesto cega bi se trebale sramiti ipak je njeznost oduvijek bila zenska najveca vrlina.  Emancipirane obrazovane i kakve god vec jesmo ravnopravnost po tom pitanju nikada necemo postici…  kaj god  b.a.b.e govorile.

Davno su prosla vremena kavalira i svih onih gesti sto se viđaju u renesansnim i srednjovjekovnim filmovima. Prije ces doziviti da ti netko zalupi vrata u glavu nego da ti ih otvori. Takav samostalan i nezavisan zivot zahtijeva i velik oprez. Mozda nije potreban pistolj u džepu kako sam gore napisala ali oprez sigurno jest.

I stoga drage moje xx kromosomače kada same sebi lijepe i dovoljne izlazite u grad u zbog nadolazeceg ljeta kratkim prozracnim haljinicama ili cemu god vec sto izvlaci iz muskaraca onu njihovu drazesnu primitivnu stranu toljage u torbe pamet u glavu i…ne pijte ako vozite . Pozdrav!

$ ANA $

Ne volim tu riječ…precijenjena je. Svi govore o nekim iskustvima nigdje bez iskustva, nema posla bez iskustva a i riječ sama po sebi ružno zvuci… iskustvo iz+kusit, izkušen…bljaaaaaa.

Kažu za sve ti treba najviše za posao.

 Nažalost u našoj struci je iznimno poželjno da su ti puna usta rečenica poput one imam iz+kustvo iz+kustven sam.. Ali tko uopće određuje sto je to iskustvo. Jeli bolji ili ako hoćete kvalificiraniji od x-a  onaj y koji je imao negdje u fušu 3 mjeseca nimalo konstruktivnog radnog staza ako je x u kompletu kvalitetnija osoba koja je prošla u zivotu sito i rešeto ali joj to ne piše u radnoj knjižici. Glupa seksistička, rasistička, šovinistička, potekla iz pakla radna knjižica.  Već znam da ću imati problema s tim. Najviše na svijetu me može izbaciti iz takta ljudska glupost. Sve drugo nekako toleriram ali to nikako. Pretpostavljam da ću na svoje buduće razgovore za posao odlaziti na sedativima da ne eksplodiram kada nasuprot mene moju sposobnost bude procjenjivala nekakva hvale nevrijedna osoba koje ce mi pokušavati uvaliti ofucane višesmislene „na ovom ću te uhvatit nespremnu“ rečenice koje čita iz tuđeg bloka.  

Možda si barem jednom za svoje psihičko zdravlje priuštim da joj nabijem taj blok na glavu i demonstrativno ali pod čudnim orgazmom  odem iz ureda jer sam joj odmah na početku dala krivo ime. Dobro nemojte ovo pokušavati doma ali  kada ja vidim tko na ovom svijetu caruje sa svima nama, dođe mi da ponovim kraj drugog svjetskog rata u Japanu.  Zelenaši, naftaši, sektaši, iračani, mamić, afganistanci, luđaci, dileri, nemoralni, nekvalitetni, senzacionalistički nastrojeni novinari i njihovi jednako iritantni vlasnici koji u stečajeve tjeraju kvalitetan rad, kgb, cia,  udb-a, ozn-a …. Oni bar imaju to famozno iskustvo ja sam očito tek balavica.

I koliko god se pravila mlada i zelena mnogo toga me gađalo i jos uvijek me gađa, a nemali postotak ispaljenih hitaca me i pogodio. Onih devet života u mladim danima rapidno se troše.

Za starost ostaviš tek pokoji jer ti je već ionako svega pun kufer i jedna čekaš da sa tim istim kuferom otputuješ makar i u pakao samo da vise svijet takav kakav je ne moraš gledati.

Iskustvo je dosadna stvar. Ako ga imaš znači da si se predugo zadržavao na istom mjestu. Ne znam hoće li svima biti jasna konstrukcija ove rečenice no kako moj susjed kaže ja volim kad se događa. Putem ću već nekako nešto i naučiti…evo od sinoć znam da 9 ljudi bez problema stane u auto ako imate dobar bunker. To je ako ništa životno iskustvo. Na njemu brat bratu intenzivno radim.

$ ANA $

Čudna pojava se često odvija u mojoj glavi…možda je i zabrinjavajuća… Nemam odgovora na to no ide nekako ovako… Često u mom svakodnevnom življenju  proživim scenu kojoj u mašti dam čudan prizvuk crtića.

Nemam nekog posebnog brenda  a-a . Ovisno o situaciji radnju kombiniram, nasmijem se i prođem dalje. Naravno, bilo bi divno da je svijet uistinu ustrojen tako previše često pomislim , no valjda zbog nekog straha, iako nisam plašljiva osoba  to  izgovorim previše rijetko.

Čudno bi bilo reći da sam u svojoj mašti čovjeka kojeg ne znam ali mi se ne uklapa u savršeni filmić koji sam si trenutno zavrtila u glavi ,  natjerala da se velikim batom zakopa u cestu i samo rukom koju je izvukao ispod zemlje zabije križ i doda na vrh cvijeće…bolesno znam. Teško je objasniti imalo suvislijoj osobi od mene da mi je često kad sjednem za volan u glavi uvodna špica iz Zvonka…

Jedna od mojih većih zelja bila bi da životinje govore. Oduvijek me nekako zanimalo što one imaju za reći.Jeli istina da su psi dobri, mačke mudre, a miševi slatki ili su takvi samo Tom i Jerry.  Zamislim se kad gledam u svog psa jer ima tako duboke oči pa mi se čini kao da mi baš nesto cool zeli reći, baš to nešto  sto je nedavno vidio pa se sav jadan upinje i cvili dok ga ja gledam tupim i bespomoćnim pogledom. Tko zna možda je to prokletstvo svih životinja koje su one dobile nekim svojim Adamom i Evom.

Baš bi bilo fora da me dok šetam pozdravlja moj stari dobro znani prijatelj slatki zeko s nekoliko ugodnih riječi…Fora su mi i oni ludi suncokreti s nacrtanim licima dok se ljuljaju… posebno ženske suncokretuše našminkane s puno ruža.

 I sada opet vršim komparaciju:

1.Slika u mojoj glavi….sunce, ptice lete, medvjedići i zeke se igraju i veselo mašu, Zvonko juri na još jednu tajnu akciju, Nick Praskaton uvijek iznova spašava svijet a ja sam negdje sastrane na zelenoj livadi promatram sve to i bez imalo likovnog talenta crtam najljepše slike koje možete zamisliti.

2.Pogled kroz prozor na svijet kakav jest…..opet je zašlo sunce, sprema se kiša ,a nekako i puše… uopće nije ugodno za moje likovno izražavanje na livadi a ni livade nigdje u blizini. Psa mi je lupio auto ogulio mu lice i prouzočio da šepa. Nijedna ptica nije mi sletjela na ruku, a medvjeda čak i u Lici sve manje i manje .Ne moram ni spominjat da je najbliže sto sam došla Nicku Praskatonu bio lokalni nezadovoljni nedovoljno plaćeni policajac u svojoj uzaludnoj šetnji uvijek po istoj ruti.

Na sve one teoreme odavno preminulih  filozofa koji su raspravljali o biti bitku i sličnim nikad dovoljno jasnim nedoumicama ja stavljam p.s. Nema univerzalnog bitka moraš samo biti dovoljno- malo lud da ti je ljepše, dovoljno- puno maštovit da ti je slađe i ono daleko najbitnije nikada ni pod koju cijenu se ne smiješ predati.  

Moj zakon glasi :

Ne dopustiti onim crnim pesimistima da ti unište dan. Nadjačati jadne ljude bez maste. Zabiti batom u pod vječne ateiste i lutalice. Ne dati gadnim babama i ružnim nevjernicima da te  razuvjere i da ti kažu da tvoj svijet ne postoji.  On postoji samo su oni dovoljno-puno slijepi da ga ne vide. Ja sam bar u svome svijetu Picasso.

$ ANA $